...Russian Mafiozo...
05.12.2007., srijeda
|
Kaj da napisem na usrani blog? DOooosadni su mi ti blogovi u picku materinu. Sretan Bozic svima. |
23.09.2007., nedjelja
|
http://www.metacafe.com/watch/504288/movie_whare_are_you Jedan do najnovijih visokobuđetnih titlovanih filmova snimljenih u Hrvatskoj s izvrsnom glumačkom ekipom! Vrijedi pogledati. |
29.08.2007., srijeda
|
Zgražava me pomisao o školi. Ali je neizmjerno nervozno očekujem. |
22.07.2007., nedjelja
|
Moj novi post je nekako nakon dugo vremena... novi... Vec dugo nisam pisal post, zato jer mi je to glupo. Dosadno. Blogovi su mi sranje. Nemam ja volje za odrzavanje toga. Gledam malo blogove. Svi su tak lijepi. A moj? |
23.05.2007., srijeda
|
Kriket!!! Pravila:Kriket igraju dvije 11eročlane momčadi. Momčadi se smjenjuju u uloziudarača i čuvara polja. Tijekom svakog kola udaračka strana nastoji osvojiti bodove trčanjem imeđu vrata;čuvari polja nastoje srušiti vrata. Utakmica se sastoji od jednog ili dva kola za svaku stranu. Oprema:Bijele ili svijetle košulje, hlače i đemper. Odjeća u boji nosi se na nekim jednodnevnim utakmicama. Igralište:Livada koja okružuje polje za igru može biti bilo koje veličine.-Bat Bat:Izrađuje se do drva;držak je od trske presvučen gumom Vrata:Vrata se sastoje od tri kolčića na koje su posravljene dvije prečkice Lopta:Napravljena je od pluta i vune Štitnici Zgodici: bod akcija 1 Svaki put kad dva udarača otrče do suprotnih vrata 1 Bez lpote;bacač prestupi crtu ili nepropisno hitne loptu 1 Neprolagođena lopta;lopta je bačena previsoko ili predaleko od vrata da bi je udarač vratio 4 Lopta dospjeva do granice nakon što je dodirnula tlo 6 Lopta dospjeva do granice, ne dodirnuvši tlo |
28.04.2007., subota
|
OVO NIJE POST!! |
|
|
14.04.2007., subota
Moja mama je nekad bila mlada.
|
Moj pimpić. Izrazito je bilo lijepo u četvrtak. Mislim da imam loptu. Zelenio se brijeg. Bilo je to prije 3. Ja imam 4587. Ovce su mi crvene. Flomaster. Penkalo, ne penkala imam. Mišlju, riječju, djelom i propustom. Pauk je kukac. Zlatko je u automobilu. Sunce je zvjezda. Historia est magistra vitae. Campus lupus. Tuš, i kada, i pločice, i umivaonik, i školjka i d..k, i pi..l.na, i zr..lo, i s.pre. i moja sestra. Http://. Usus magister egregius. Ab ovo..., ...Usque ad mala. Moja mama je nekad bila mlada. Fijoljica. Reče. Reka. Roka. Kak. Garaaaža. I kaj ti to de??? To ti je dobra. Gle, pogle, i pogel još jemput.. Još gljedi!!! Objavi???? I tako je to zeljeno, plovo, žoto. Sada čemo da se prmimo posla. Moramo da pobedimo. Sve je belo! |
25.03.2007., nedjelja
|
Jako volim spavati: Onako, pošteno i lijepo se namjestim u neki pošten i udoban krevetić, zavalim na sebe gunj, jastuk na uho i odmah već letim oblacima, ženim se sobom(jer sebe najviše volim), igram partiju šaha s Ivanom Bez Zemlje, brojim ovčice koje preskaču ogradu na valovima koji se protežu po obalama oblaka. A između obala oblaka nadzire se blještavi sjaj gorućih, plamtećih jezika ali ne crvenožutonarančaste boje, već blještavo bijele. Oblaci bijahu slatkoblijedoružičaste boje.Ta Božanstvena Boja prelijeva se u sve nijanse. I ovčice bijašu te boje, ali one su za nekoliko nijansi tamnije. Njihova meka vuna. Ona mi miriše na žute jaglace proljećem, i na jesensko smeđe lišće. Ograda je smeđa, iz nekog starog drveta izrezbarena. Moje boje su nepoznate. Takve još nisam vidio:nisu ni plave ni zelene, već nekako sivo žute s crvenim preljevom po sebi, a možda nije crven već ljubičast. Jedino su moje oči ostale plave. |
17.03.2007., subota
Vrhunac moje inspiracije!
 Zahvaljujem cijelom mom razredu za stvaranje ove slike. Ova slika je vrhunac moje inspiracije... Zahvaljujem i Callu. I Luxyu. I MAMI i TATI!!! I Ahmud Abasu. I Qun QaN Sengu. I Johnnyu Bravu. I Pink panteru-od njega sa3399>m preuzel ružičastu boju za ovu sliku. Inace, ova slika je plava. |
05.03.2007., ponedjeljak
|
Konacno sam si nabavil knjigu "Trilogoja o Kristovom kloniranju", II. dio, "Rađanje Novog doba". To moram posebno zahvaliti Ines, koja je knjigu posudila u gradskoj knjiznici. Ostalo je sve za kurac! |
21.02.2007., srijeda
|
Ili je imam!? Imam je. Pitanje koje me muci je ljubav. Mislim da ljubavi nema. Mislim da ljudi nisu dovoljno "odrasli" da bi ljubili. Postoji nesto slicno ljubavi: Neke stare uspomene, koje nas potsjecaju na lijepo, ili neko suosjecanje s drugima, ili neki red, koji je propisan, pa mi po tim zivimo(crkva...), ili samo neki obicni eksperiment s ljubavlju, ili je "ljubav" samo trend... To potkrepljujem sa ponašanjem ljudi na svakom jebenom trzaju, na svakom prokletom uzdahu, na svojoj kozi i na kozi drugih... |
|
Nemam inspiracije. |
07.02.2007., srijeda
|
"U blizini mjesta na kojemu se zaustavi Decker, momčić od nekih jedanaest, dvanaest godina držao je u svom naručju nepomičnu ruku poginula mladića.I dok je Decker promatrao ovaj prizor, izraelski se vojnik približi dječaku, no pridržavajući se uza zid, posrćući i obilno krvareći iz rane blizu sljepoočnice, očevidno zadobivene od bačena kamena. U svom bijesu i bolu dječak zaboravi na svaki oprez;zgrabi prvu stvar koja mu je dopala ruku-napola rascijepljenu opeku, ali već zaobljenih rubova;dosad je već vjerojatno bila mnogo puta bačena na nekoga. Vojnik nije ni zamijetio dječaka, onako zaslijepljen krvlju, dok se nije našao na udaljenosti od svega nekoliko koraka od njega. Kroz plač i suze dječak se okrenu vojniku i pokuša ga pogoditi;nije to neki snažan zamah, a niti naročito točan udarac, ali je ipak uspio pogoditi vojnika u potkoljenicu;jauknuvši i uhvativši se nakratko za nogu, vojnik podiže svoju pušku. Unatoč krvi što mu se slijevala licem, on nacilja za dečkićem koji je bježao ulicom;kad mu je to uspjelo, momčić je upravo stigao do ugla pokrajnje ulice na kojemu je stajao Decker. Decker ispruži ruku i zgrabi dječaka, te ga uvuče u zaklon tik prije no što se začuo fijuk metka koji je prozujao iza njega. A zvuk koji se pritom mogao čuti objasni kakoDeckeru, tako i izraelskom vojniku, da je upotrijebio bojeve,a ne gumene metke." Ovo je isječak iz knjige "Trilogija o Kristovu kloniranju" I dio- "U njegovu obličju" spisatelja Jamesa BeauSeigneura. Ovaj isječak nije provjeren, pa možda i nije istinit. |
06.02.2007., utorak
|
- |
27.01.2007., subota
|
"Zasto zivimo?": Pitanje koje se svi pitamo? Ali sto bi se pitali da ne zivimo? |
20.01.2007., subota
|
U biti, mislim da sam napisal najsavršeniji post. Evo vam ga: |
14.01.2007., nedjelja
napisana 10.1.
|
Sladak miris toplog dima iz kuće rastavlja oblake iznad mene. U kanalićima između oblaka lepršaju rijetke, nocne nemani. Nemani kojih se boji zlo. Takni glasić pucketanja izdaje kušicu. Kiša tupka lagano po smrznutoj travi i golim krošnjama obavijenim velom crnila, sakrivenih poput najgore noćne more, najlošijeg sjaćanja. Miris i zvuk nadomještavaju mi vid jer pomoću njih vidim meku travu kako se savija ispod dažda laganog kao svila na žani meke kože lijepoj poput ove noći. |
07.01.2007., nedjelja
Nova godina
          |
04.01.2007., četvrtak
Pesme su mi u boxu!!!!
|
Sellam Aleikum!!!! |
10.12.2006., nedjelja
Pesme su mi u boxu!!!!
|
Zdravo |
12.10.2006., četvrtak
Pesme su mi u boxu!!!!
|
Oi!!!! |
18.08.2006., petak
|
Kapetan i lječnik pali zbog mita... To što su izveli kapetan i lječnik nemože se mjeriti s korupcijom u najvišim vrhovima... Na mjestima u Banskim dvorovima... Tamo je po nagađanju Hrvatskog naroda i glasinama otprilike 80% političara korumpirano do strane mafije... Da stvar bude jos gora, oni pljackaju drzavu, radne ljudi.... I ne poduzima nista protiv širenja kapitalizma koji radnu klasu dovodi do ruba propasti... Kapitalizam i nije tako loš samo ga vode pokvareni ljudi!!!!!!! Pa, HRVATI, MALO SE UPITAJTE DAL BI NAM MOGLO BITI BOLJE, ILI I DALJE NIŠTA NE PODUZIMAJTE, VEČ SAMO PATITE... SIGURNO CETE SI SADA MISLITI DA NEMOZETE NIŠTA SAMI URADITI, ALI MOŽETE!!! NISTE SAMI!!! |
07.07.2006., petak
|
TUĐMAN I MULOŠEVIČ NAJVEČI ZLOČINCI DOMOVINSKOG RATA!!!!!!!!!!!! JUGOSLAVIJA SE NEBI RASPALA DA JE ZIVEO DRUG TITO!!!!!!!!!!! "HVALA DRAGI OČE DOMOVINE DR. FRANJO TUĐMAN NA MRTVIMAS S OBAVIJUH STRANA, NAMA DRAGIH SRBA, BOSANACA, I HRVATA!!!!" HVALA TI PEDERU!!!! |
12.05.2006., petak
Sranja na Bliskom istoku predvođena SAD-om i njegovim saveznicima
 Ratovi ne počinju zbog povijesnog pamćenja, već jedino i isključivo zbog obrane interesa - u američkom slučaju oko Irana to su nafta i dolar. Nuklerana energija je tek dimna zavjesa. Iran, kao i ostale zemlje u okruženju, nemaju se po mnogočemu dobrome sjećati dvadesetog stoljeća. Kao ni stoljeća prije toga. Otkako se otkrilo koliko nafta vrijedi i što se sve može s njom, plemenima i narodima Bliskog istoka uporno se i surovo osporava - punoljetnost. Britanski Imperij, prije nego li se rascvjetao do pobočnika vanjskopolitičkog saveznika SAD-a, prekrajao je karte svijeta svojom moćnom mornaricom i odlično opremljenom i organiziranom kopnenom vojskom. Imao je u svom sastavu pola svijeta, ali nikad nije uspio porobiti Afganistan. Nakon njih pokušala je isto i moćna Crvena armija, združena s kolaboracionistima raznih boja, ali su prošli kao i prethodnici. Povukli su se podvijena repa. Slijedila je i moćna armada predvođena SAD-om, koja nakon uspješnog oslobađanja Afganistana kontrolira velike gradove (uključujući Kabul) te prometnice - samo danju, a zimi ni danju. U svakom slučaju, mir u Afganistanu je jednako daleko kao što je bio prije nego li se u Afganistanu interveniralo. S druge strane, u Iraku, koji od Afganistana dijeli Iran, totalni je rasap bilo kakvih vrijednosti. Svakodnevno ginu deseci i stotine ljudi u napadima svih protiv sviju. Koliko ostaje mrtvih iza američkih "oslobodilačkih" bombardiranja afganistanskih planina i neosvojivih prijevoja nije poznato čak ni zapadnim izvjestiteljima. Oni koji to mogu procijeniti i otprilike znaju, proglašavaju procijenjene podatke vojnom tajnom. U bilo kom kontekstu pokušavali objasniti, pojasniti ili analizirati kad će rat završiti – odgovora jednostavno nema! Američka vojna sila porazila je talibane i iz gradova ih otjerala u brda, a u brdima su ionako kod kuće. U Iraku je američka vojna sila srušila Sadama Huseina, ali marionete koje su postavili umjesto njega ne mogu niti znaju u rukama držati konce, koji su se raspleli po kurdskim brdima, sunitskim gradovima i šijitskoj pustinji. Svugdje se na Bliskom istoku pokazalo, skoro kao pravilo, da oni koji dolaze na "oslobodilačkim" tenkovima ne mogu uspostaviti mir, ma koliko milijardi dolara uložili u konsolidaciju "demokraskih snaga". I upravo zbog povijesnog pamćenja suludo je ulaziti u novi rat, jer niti jedan dosad nije završen. Nijedan rat neće ni biti završen, pa čak i kad bi se američke trupe povukle. Jer kad nestane zajednički neprijatelj tek onda dolazi krešendo ili – šećer na kraju: tko će koga, ako neće svoj svoga. No ratovi ne počinju zbog povijesnog pamćenja, već jedino i isključivo zbog obrane određenih interesa. A ovdje su na prvom mjestu nafta i dolar. Nuklerana energija tek na trećem i to kao dimna zavjesa. Ahmedinedžad, koji je neočekivano dobio na izborima i sad zateže konop međunarodnog, poglavito američkog strpljenja, opijen je pobjedom. Ali morao bi znati da nije isto pobijediti na izborima ili pobijediti u osmogodišnjem ratu protiv Iraka, jer je SAD ipak nešto drugo. Bilo je sa strane Ahmedinedžada raznih izjava i poteza. Sigurno nije dobio pozitivne bodove u Washingtonu kad je izjavio da "Izrael treba zbrisati s lica Zemlje". Niti njegove kalkulacije oko holokausta nisu mu na međunarodnom polju priskrbile nove štovatelje, osim onih koji su ionako bili za njega. Igre velikih sila u čije se mreže upleo zasigurno mu neće pomoći ako SAD odluči intrevenirati. Ni Kina ni Rusija neće ići u rat protiv SAD-a zbog bilo koga, pa ni zbog Irana. No nošen na krilima pobjede, opijen slavom kojom je već opjevan u islamskom svijetu, Ahmedinedžad je uputio udarac SAD-u koji oni nikako ne mogu otrpjeti, jer je to udarac u same temelje SAD-a kao svjetske vojne i gospodarske sile. Sličnu, uvjetno rečeno – grešku, počinio je svojevremeno i Sadam Husein i zato je sad tu gdje je. Američke obavještajne službe vrlo su dobro znale što on ima, a što nema. Moglo ga se rušiti i na druge načine, ali kad je udario u sam temelj američke supremacije bio je pometen preko noći. Njegove elitne divizije nestale su s ovog svijeta, a da nisu stigle ni vidjeti svog protivnika. U sličnu situaciju doveo je i Ahmedinedžad Iran. I to ne svojim neodmjerenim ili odmjerenim izjavama, jer su i izjave relativne i ovise o vrijednosnom sudu onih koji ih primaju. Sadam Husein je izbacio dolar kao jedino platežno sredstvo za naftu i preko noći je zbrisan s političke karte svijeta. Istu "grešku" je sad napravio i Ahmedinedžad. SAD-u, poglavito Washingtonu, Pentagonu, Svjetskoj banci, Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, Međunarodnom fondu, bačena je u lice rukavica zvana "Euro za naftu". To je udarac koji, ako ga krenu slijediti drugi, ruši SAD s pozicije No1. To nikada dosad nisu otrpjeli, pa najvjerojatnije neće ni sad. |
27.04.2006., četvrtak
|
Različiti dijelovi svijeta pod američki utjecaj dolaze iz različitih motiva i na različite načine. Bliski istok, recimo, područje je svijeta koje Amerikance prije svega zanima zbog kontrole naftnih izvora, a onda i zbog kontrole trgovine naftom i naftnim derivatima. Primjenjujući na taj dio svijeta Monroevu doktrinu koja zapravo leži u temeljima ukupne američke vanjske politike unatrag 150 godina – a koja u svojoj prvobitnoj varijanti iz 1823. kada ju je promovirao njezin tvorac, predsjednik Unije James Monroe, zabranjuje europskim silama intervenciju u području zapadne polutke – SAD hegemonizira bliskoistočno područje izbacujući bez milosti sve potencijalne protivnike. Spomenutom doktrinom s početka devetnaestog stoljeća praktički započinje poništavanje utjecaja europskih kolonijalnih sila u Srednjoj i Južnoj Americi i napokon prepuštanje te regije pod direktnu nadležnost Amerike. Kako se američka hegemonija širila, tako je i Monreova doktrina postajala sve primjenjivija, da bi danas vrijedila praktički za cijeli svijet, a posebice za područja poput Bliskog istoka. Tamo su Amerikanci s vremenom iz igre izbacili najprije Francuze, a kasnije i Britance, te posve preuzeli kontrolu nad tim naftom najbogatijim dijelom svijeta.... Američka je vanjska politika posebice osjetljiva na stanje u vlastitu dvorištu. Smatrajući da bi bilo kakav radikalni ili revolucionarni zamah u bilo kojoj od susjednih zemalja mogao poput virusa zaraziti i ostale zemlje te tako ugroziti i american "way of life", praksa je da se u korijenu sasiječe svaki radikalizam u regiji. Posljedice te doktrine posebno teško proživljavaju Kubanci, koji su dulje od četiri desetljeća pod potpunom političkom i ekonomskom blokadom. Strah od slobodarskih pokreta do izražaja je posebice došao u Nikaragvi. Sandinistički pokret najprije je uspio osvojiti vlast, da bi nevjerojatno uspješnom ekonomskom politikom u samo nekoliko godina preobrazio tu siromašnu srednjoameričku državu, što je morala priznati i poslovično cinična Svjetska banka. Bilo je to zvono na uzbunu za Washington, koji je u sljedećih šest godina, od 1984. do 1990., poduzeo čitav niz terorističkih činova protiv Nikaragve, da bi na kraju doista uspio postaviti svojega čovjeka u Mangui, nakon čega slijedi desetljeće i pol propasti jednog do tada prosperitetnog društva. Osim Bliskoga istoka i karipskog područja, Americi je jedno vrijeme bio posebice zanimljiv mediteranski bazen. Malo je poznato da je Truman odmah nakon 1945. bio spreman dovesti talijansko ionako pauperizirano stanovništvo do izgladnjivanja, samo da je pobijedila socijalističko-komunistička opcija. Stavljeni pred gotov čin i propagandu, talijanski političari pristaju na američku instrumentalizaciju i sotoniziraju lijevu ideju u Italiji do te mjere da ljevica gubi podršku. Nakon uspjeha grčkog komunističkog pokreta, Amerikanci u samo godinu-dvije u tu zemlju ubacuju golema sredstva, čime u potpunosti poništavaju učinke revolucije. E,ak netko kaže da je ovo glupost stvarno je ... |
21.04.2006., petak
|
Što mislite, bi li Amerika i njeni saveznici mogli učiniti s Iranim kao što su učinili s Irakom, mada se zna da je Iran mnogo veči, ima mnogo više naoružanja i mnogo je napredniji od Iraka???? |
19.04.2006., srijeda
|
NAPAD NA PEARL HARBOR: Kukavički čin ,ili vrhunska taktika? Početkom 20-tih godina 20.st. japanska se mornarica počela zanimati za proizvodnju i izgradnju avijacije( Za vrijeme 1. svj. rata pokazala se ubojitim oružjem, a u 20. st. vrlo efokasno prijevozno sredstvo...). Izgradila je nekoliko nosača zrakoplova za što se zalagao japanski oficir (naravno uz još neke pristaše) Isaroku Jamamoto, koji je imao teoriju o "moči avijacije"... On je svojim ambicijama, i vrhunskim idejama koje su se pokazale korisnima, brzo nepredovao i do 1941. dobio čin admirala... Zbog saveza Njemačke i Japana tijekom 2. svj. rata, Amerika je prekinula trgovinu s Japanom(najvažnije je bilo isporučenje nafte). Japan je 1940./1941.( u prosincu 1940. je prekinuta trgovina Japana i SAD-a) imao u procjeni goriva za samo 18. mjeseci... Zbog američkog pomaganja saveznicim (VB, i SSSR-a u ono vrijeme, jer je francuska 1940. kapitulirala), zbog čina s trgovinom,zbog pritiska Njemaca, i zbog nesuglasica popračenih ratom(zašto je Amerika prekinula trgovinu s Japanom, a počela je davati sirovine za rat VB koja je bila protivnica Japana, te mnogih drugih...), Japan se odlučio napasti Ameriku. Pripreme su započele u junu 1941.g. Taj se plan razvijao u potpunoj tajnosti, dok je pregovaračka vlada širila lažnu nadu za mir, i lažne pregovore s Amerikom o očuvanju mira. Nizom lažnih radio-poruka i zavaravanja Američkog stanovništva i vlade, dobilli su element iznenađenja, čime zapovjeda admiral Jamamoto. Amerika je prije napada s Pearl harbor-a (Pearl harbor- največa američka baza na tihom oceanu u ono vrijeme, smještena na havajskom otočju...) povlačila brodove i avione te ih davala Britancima kojima su bili više potrebniji... I, tako je došao 7. prosinca... Amerikanci su zanemarivali opasnost od napada sve do jutra 7.12.1941. kad je započeo napad.. Cijela flota je bila usidrena i nije očekivala napad. Brodovi su bili 500.-1000. metara jedan od drugog što je neprihvatljivo, jer su lakša meta torpeda... Kad je Japan napao, imao je potpuni element iznaneđenja, brodovi nisu bili u stanju pripravnosti, vojska je spavala, avioni su bili prazni goriva i oružja... Na prvoj liniji napada bili su brodovi... U kratko vrijeme uništeno je ili oštečeno osamnaest oklopnjača ( oklopnjača je vrsta brodova koji su bili za vrijeme 2. sv. rata najubojitije oružje u svijetskim vodama) i pomočnih brodova, te 349 zrakoplova; mornara, marinaca ili vojnika ubijeno je ili ranjeno 1581, a slična sudbina zadesila je 103 civila.. U tom napadu uništen je jedan od najjačih američkih brodova "Arizona". Japanci su za bitku upotrijebili 353 zrakoplova, a izgubili 15 poniručnih bombardera, 9 lovačkih aviona i 5 torpednih bombardera. Ostali su i bez 55 oficira i vojnika. Tokom trajanja napada brodovi su nekako ubačeni u stroj, ali avijacija je bila ko zamrzla... Amerikanci nisu bili svijesni odakle je izvršen napad, tako da se cijela flota bezbrižno vratila u Japan... Jedino čudno kod ove operacije je bilo to što Japan nije zapalio velika spremišta nafte na Havajima ni, koliko je poznato , razmotrili da ih osvoje. Tako je Amerika ušla u rat s tolikim rezervama nefte , koje su po količini odgovarale ukopnim zalihama Japana u ratu. ...A sada sami prosudite je li to vrhunska taktika ili kukavički čin...(ja mislim da je to vrhunska taktika) |
12.04.2006., srijeda
|
Da ne pljujem samo po hrvatskim političarima ,evo nešto iz svijeta: Jeste li znali da je Staljin 1952. Amerikancima ponudio nagodbu da se Njemačka ujedini, ali pod uvjetom da Njemačka ne pristupi vojnom paktu protivnom Sovjetskom Savezu. Ili, ipak , jeste li znali da je "zlatni" američki imperijalist , i predsjednik krajem 1. svjetskog rata, Woodrow Wilson (14 točaka...), bio i notorni rasist. Pitanje je i koliko je široj javnosti poznato, da je Hruščov pedesetih godina svojem američkom kolegi Eisenhoweru nudio zajedničko smanjenje naoružanja, a kada je ovaj to bez razmišljanja odbio. J.F.Kenedy je svijet doveo na rub rata u raketnoj krizi 1962. , te je sve ovisilo o sovjetskom podmorničkom oficiru koji je odbio ispaliti rakete na Ameriku!!! A drugi demokrat, Clinton , poslao je 37 “tomahawka” na Bagdad i tako prouzročio smrt brojnih civila. (...) I onda si svi vi mislite kako je svijet savršen. Sve ovisi u pojedincu ( kao što je primjer ovaj sovjetski oficir)... Mi kao pojedinci možemo to izmjeniti, ako se organiziramo i potrudimo, te borimo za pravedan cilj i pokažimo pravi primjer, onda nam se svi pridružuju!!! |
Evo još jedne rupe u hrvatskom Državnom saboru, i hrvatskoj politici, te društvu i seratorima koji vladaju njome(Hrvatskom): -Ivan Đikić (39),Zagrepčanin,najmlađi profesor na Medicinskom fakultetu sveučilišta J. W. Goethe u Frankfurtu i voditelj tima koji je otkrio mehanizam kako se ljudske stanice štite od tumora, dobio je nagradu za izvanredna dostignuća u istraživanju te bolesti(Naravno dobivao je i druge nagrade, ali ova je največa jer je on jedini Europljanin koji je dobio tu nagradu). Nagrada mu je uručena na kongresu u AACR-a u Washingtonu, a radi se o najvećem međunarodnom priznanju znanstvenicima do 40 godina starosti koji se bave istraživanjem tumora. Največi znanstvenici na tom području vjeruju da će Đikićevi rezultati poslužiti kao osnova za nove dijagnostičke i terapeutske metode u borbi protiv raka. Ivan Đikić je voditelj tima iza kojeg stoji jedno od najvećih medicinskih otkrića u 2005. Đikićeva grupa otkrila je mehanizam kako se stanice štite od nastanka tumora, to je iznimno važno otkriće za razumijevanje razvoja tumora koje bi moglo dovesti do izuma molekularno ciljanih tzv. pametnih lijekova (za izlječenje od raka). Hrvatski političari, odrekli su Đikića jer nije u njihovom interesu da mu dadu novac za razvoj istraživanja i možda kasnije patenta, nego da naš novac , novac stanovnika hrvatske, uzmu sebi u đep i da uživaju dok Hrvati pate... U tomu je bio glavni naš ministar znanosti, obrazovanja i športa Dragan Primorac, koji je izvrjeđao Dr. Ivana Đikića, koji je u svim pogledima pametniji od Primorca. |
